English
Crna Gora, kao buduća punopravna članica sjeveroatlantskog saveza, svestrano će se zalagati da i ostale zemlje Zapadnog Balkana budu dio tog kolektivnog sistema bezbjednosti, poručio je ministar odbrane, Predrag Bošković.
On je danas, na nacionalnoj konferenciji „NATO – dodatna vrijednost na Zapadnom Balkanu”, koju je organizovao Centar za monitoring i istraživanje (CeMI) u saradnji sa Komunikacionim timom Savjeta za članstvo u NATO, kazao da evroatlantsko širenje, kada je Zapadni Balkan u pitanju, ne treba da se završi sa Crnom Gorom, već naprotiv.
„Crna Gora, kao buduća punopravna članica sjeveroatlantskog saveza, svestrano će se zalagati da i ostale zemlje Zapadnog Balkana budu dio tog kolektivnog sistema bezbjednosti“, rekao je Bošković u PR Centru.
On smatra da je najbolja potvrda toga ratifikacija pristupnih protokola Crne Gore, navodeći da je siguran država vrlo brzo biti punopravni dio sjeveroatlantske zajednice.
Ambasador Mađarske u Podgorici, Krisitijan Poša, smatra da pozitivan primjer Crne Gore može da posluži kao podsticaj ostalim državama u regionu, koje žele da idu istim putem.
„Crna Gora u NATO-u će odigrati stabilizacijsku ulogu u regionu. Crna Gora, kao faktor stabilnosti i pozitivan primjer u regionu, podsticaće i ostale države da odaberu isti put koji je Crna Gora izabrala za svoju budućnost“, ocijenio je Poša.
On je istakao da će Crna Gora, u veoma kratkom roku, postati dio svijeta gdje će se, kako je naveo, i građanima otvoriti nove mogućnosti kakve do sad nisu imali.
Nacionalni koordinator za NATO, Dragan Pejanović, rekao je da članstvo u taj sjeveroatlantski savez obezbijeđuje dodatne vrijednosti u ovom regionu, koje se, kako je kazao, uglavnom odnose na širi se evroatlantski prostor mira, stabilnosti i bezbjednosti, „što je uslov daljeg rasta i razvoja“.
„Važnost ovog istorijskog i civilizacijskog iskoraka za Crnu Goru doprinijeće jačanju entuzijazma za dalje unapređenje našeg bezbjedonosnog, ali i ukupnog pravnog i političkog sistema koje članstvo u NATO-u pretpostavlja i zahtjeva“, naveo je Pejanović.
Afirmišu se i, kako je kazao, šire evroatlantske vrijednosti.
„Afirmišući i šireći evroatlantske vrijednosti šaljemo jasnu poruku spremnosti Crne Gore za unaprijeđenje i jačanje regionalne i međunarodne saradnje, mirnog rješavanja konflikata, poštovanja ljudskih prava i sloboda, demokratskog razvoja, ali i spremnosti da svoj integritet i vrijednosti odbranimo uz pomoć onih sa kojima ove vrijednosti i dijelimo“, poručio je Pejanović.
Predsjednik Upravnog odbora CeMI-ja, Zlatko Vujović, ocijenio je da je Crnoj Gori potrebno da se fokusira na unutrašnja pitanja, na, kako je precizirao, ispunjavanje kriterijuma koji se odnose na članstvo u EU.
„Crna Gora ide dobrom smjeru, kada govorimo o sistemu odbrane, tako da se nadam da će i ovaj proces biti uskoro završen, u narednih nekoliko mjeseci. Čini mi se da će to doprinijeti da splasnu političke tenzije u Crnoj Gori i da se okrenemo onim pitanjima koja će dominirati do učlanjenja Crne Gore u EU“, istakao je Vujović.
Profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta Mediteran, Branislav Radulović, smatra da je stvar politike, a ne prava način na koji će biti donesena odluka Crne Gore u NATO.
„Akademska zajednica mora egazaktno dati podatke i sadržaje sa kojima moraju biti upoznati građani Crne Gore“, istakao je Radulović.
Profesor Fakulteta političkih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, Radovan Vukadinović, rekao je da benefiti, koje je Hrvatska dobila članstvom u NATO, mogu se podijeliti na nekoliko nivoa, a jedan od njih je politički.
„Ulaskom u NATO, Hrvatska je ušla u najjaču organizaciju u istoriji svijeta. Postala je u mogućnosti da odlučuje o različitim pitanjima sigurnosti i mira zajedno sa drugim državama. To je nešto što je otvorilo put uslasku Hrvatske u EU“, naveo je Vukadinović.
Prema njegovim riječima, benefiti su bili vezani i uz organizacijska pitanja, i to, kako je naveo, posebno u pogledu vojske. „Naša vojska je vjerovatno, u ovom trenutku, jedna od najbolje organizovanih institucija“.
Jasminka Simić iz Radio televizije Srbije kazala je da se interesovanje za evroatlantizam u Srbiji smanjivalo, pod uticajem unutrašnjih i spoljašnjih faktora.
„Od unutrašnjih faktora mogu da pomenem sjećanje NATO bombardovanje i posledice i ljudske i materijalne žrtve koje je taj događaj ostavio za sobom. Takođe se smanjivao zbog jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova, jer se u većem dijelu javnosti Srbije smatralo da NATO podržava proces koji se dešava na Kosovu“, navela je Simić.
Ona je kazala da u spoljašnje faktore se ubrajaju svjetska ekonomska kriza, posebno kriza u evrozoni koja je, kako je podsjetila, smanjila povjerenje u budućnost EU i generalno. „Tu su ekonomske i energetske veze između Srbije i Rusije, a poznato je da se Rusija protivi širenju NATO-a“.
„To je sve, od 2001. godine dovodilo do poapdanja interesovanja za članstvo Srbije u NATO-u. Tako da, podrška srpske javnosti članstvu NATO-a, nikada nije prelazila 14 odsto, a najnovija istraživanja pokazuju da se ona kreću između sedam i deset odsto“, rekla je Simić.
